петак, 10. новембар 2023.

Intervju sa Vladislavom Artemijevom

“Nijedna zemlja nije bila toliko ugnjetavana kao Rusija.” Intervju sa državnim prvakom u šahu
 




Piše: Tatjana Postnikova 10. novembar 2023

Vladislav Artemijev - o odlasku Magnusa Carlsena iz "klasičnog šaha", problemima Ding Lirena i uklanjanju naše zemlje.

U oktobru je u Rusiji održano Superfinale državnog prvenstva u šahu. I pored toga što se neke domaće zvijezde nisu takmičile na njemu, turnir se pokazao jakim, reprezentativnim i zanimljivim. 25-godišnji Vladislav Artemijev osvojio je open turnir prije kraja. 

Championship” je sa Vladislavom razgovarao o njegovim ciljevima i snovima, kao i o aktuelnostima u svijetu šaha. Ruski šampion je u ekskluzivnom intervjuu objasnio kako misli da nastupa pod neutralnom zastavom, zašto će rapid šah uskoro postati važniji od klasičnog šaha i šta misli o odlasku Magnusa Carlsena iz klasičnog šaha i izostanku Ding Lirena sa turnira. 

Lijepo je što su obratili pažnju na moju pobjedu

– Vladislave, kako biste ocenili svoj nastup na prvenstvu Rusije?

Vladislav Artemijev– Generalno, mogu reći da sam zadovoljan nastupom, jer je rezultat bio prilično dobar. Dobio sam šest partija i nijednu nisam izgubio. Igrao sam sasvim solidno, ali se u isto vrijeme trudio da se borim u svakoj partiji. Rezultat ocjenjujem pozitivno. Da li sam mogao dobiti više partija? Ne znam. I to je dosta (smije se). Rezultat je odličan i zadovoljan sam svime.

– Prošlo je mnogo dana od prvenstva. Jesu li sada drugačiji osjećaji nego kada ste postali šampion?

Vladislav Artemijev - Ne baš. Odmah po završetku 10. kola, kada sam shvatio da sam postao šampion, bio sam zadovoljan, ali nisam imao jake emocije. Očekivao sam da ću, ako budem u dobroj formi, moći konkurisati za prvo mjesto. Tako da se emocije, i tada i sada, nisu mnogo promijenile. Ovu pobjedu doživljavam prilično rezervisano.

– Na aerodromu su vas dočekali navijači. Da li ste to očekivali?

Vladislav Artemijev – Bilo je jako lijepo, ali, da budem iskren, znao sam šta će biti doček (smije se). I prije mog dolaska sam bio upozoren na ovo. Jako je lijepo što su i šahisti i ljudi iz Ministarstva sporta obratili pažnju na moju pobjedu. Hvala vam puno na dočeku! Lijepo je znati da ima onih koji navijaju za tebe. 

– Kako vas je porodica dočekala?

Vladislav Artemijev – Moja supruga i ćerke su me čekale  kod kuće, i odlično dočekale, posebno moje ćerke (smije se). Bilo im je jako dosadno. Napravili su mi crtež na poklon, porodični portret. Samo porodični portret, bez ikakvih nagrada. I mojoj starijoj ćerki je i dalje teško da shvati da idem na takmičenja, ona samo zna da idem na radna putovanja. Mada smo je sada malo naučili da igra šah. Barem smo pokazali početni raspored figura i objasnili opšte principe. Još je mala, za sada ima četiri i po godine.

 

– Djeca sportista često gledaju emisije kako bi vidjeli svoje roditelje na službenim putovanjima. Kakva je situacija kod vas?

Vladislav Artemijev – Čini mi se da je nekoliko puta vidjela prenos, ali ne ovog ruskog prvenstva, već jednog od ljetnjih turnira.   – Neki ljudi misle da ste predugo perspektivan igrač koji obećava i da ste odavno trebali početi da ostvarujete svoj potencijal. Možemo li reći da je pobjeda u superfinalu ruskog prvenstva bila važan korak ka ispoljavanju ovog potencijala?

Vladislav Artemijev - Generalno, da. Pobjeda na ruskom prvenstvu u klasičnom šahu je značajna, jer je turnir bio jak. Čast je biti šampion Rusije. Mogu reći da imam određene ambicije. Istina, ne bih sebe nazvao sistematičnom osobom. Bilo je perioda u mojoj karijeri kada sam mogao postići više, ali tada je, vjerovatno, nedostajala sistematičnost u mom radu. Šta da se radi, nisu svi ljudi idealni (smije se). Ali sada imam više ambicija. Igraću i boriti se. 

– Koje ciljeve postavljate sebi u šahu?

 Vladislav Artemijev – Sada samo volim da pobjeđujem na turnirima. Uvek je lijepo (smije se). Pokušaću da osvojim što više turnira, barem u Rusiji. Na globalnom nivou, želio bih da se plasiram na Turnir kandidata. To će objektivno biti teško izvodljivo, ali mislim da šanse postoje. Bar ću pokušati. Takođe bih volio da razvijam šah u Rusiji. Da dam doprinos tome.  – Razvijanje šaha je nešto u pravcu sportskog menadžmenta. Nedavno ste rekli da biste željeli da postanete sportski funkcioner da nije šaha. Da li biste se plašili takve odgovornosti?

Vladislav Artemijev – Mnogo zavisi od vašeg karaktera. Neki ljudi su veoma zainteresovani da budu dio sportske publike. Na primjer, volim duh sporta, njegov takmičarski

momenat. Mislim da se takve odgovornosti ne bih bojao. Naprotiv, bio bih zainteresovan da probam. Sport je veliki svijet, dio kulture, veliki dio života ljudi. Generalno, Rusija je oduvijek imala određeni kult sporta. Sport nam je važan kao i pozorište i muzika. Želim da ga razvijam u našoj zemlji.

 

– 2018. ste rekli da bi izbor Dvorkoviča na mjesto predsjednika FIDE mnogo dao šahu. Prošlo je pet godina. Šta sada mislite?

Vladislav Artemijev – Prilično pozitivno ocjenjujem Dvorkovičeve aktivnosti. Sa dolaskom Arkadija Vladimiroviča, pojavilo se više turnira u šahovskom svijetu, a organizovana je i onlajn olimpijada. Čini mi se da su i novčane nagrade nešto veće. Naravno, u sadašnjim uslovima mu je teško. I dalje je predsjednik FIDE. Jasno je da ga ne simpatišu svi. Ali on ima ogromno organizaciono iskustvo i zna kako da komunicira sa ljudima. Činjenica da je on predsjednik je dobra za šah. Osim toga, Rusima je dozvoljeno da igraju na ovaj ili onaj način. Da, ima problema sa zastavom i himnom, ali možete da nastupate.



"Magnusova najveća snaga je nedostatak slabosti."

– Igrali ste s Magnusom Carlsenom na Svjetskom prvenstvu u rapid šahu. Koliko je njegov nivo viši od svih protivnika sa kojima ste igrali?

Vladislav Artemijev – Magnus Carlsen je zaista veoma jak šahista. Mislim da je jedan od najjačih u istoriji. Njegova najveća snaga je nedostatak slabosti. U suštini, Magnus samo ima trenutke u kojima je izuzetno jak, na primjer, vrlo je dobar u završnici, gdje odlično razumije poziciju i osjeća kako postaviti figure. Ali postoje trenuci u kojima je slabiji, na primjer, u pozicijama gdje se računa. Istovremeno, ima visok ukupni nivo, tako da se ovi trenuci ne mogu nazvati slabom tačkom. Ispostavilo se da je jednostavno veća vjerovatnoća da Magnus tu napravi grešku.

Carlsen se generalno ističe u odnosu na vrhunske šahiste kao što su Caruana i Nakamura. Lakše im je prepoznati sve nedostatke u igri, a Magnus je vrlo stabilan. Barem je tako bilo prije par godina. Sada mu je stabilnost malo pala.

 

– Magnus je nedavno senzacionalno izgubio od Ališera Sulejmenova na Qatar Mastersu u 31 potezu. Da li ste bili iznenađeni?

Vladislav Artemijev – Onda je i Magnus izgubio od mladog Indijca! Što se tiče Ališera, Carlsen je izgubio od njega slučajno. Magnus je igrao pasivno i, da budem iskren, tu nije bilo mnogo borbe. Čini mi se da je u toj partiji sve bilo čisto. Ne mislim da je Alisher dobijao neku pomoć. Inače, Alishera Sulejmenova poznajem malo. On je mlad i perspektivan šahista, jedan od najboljih u Kazahstanu. Tako da mislim da je Magnus jednostavno igrao loše tog dana. Mislim da je generalno postao opušteniji po pitanju turnira. Jasno je da se opustio. Ali i dalje ima visok nivo. Prije Qatar Mastersa, Carlsen je igrao na mnogim turnirima i sa timom osvojio Kup evropskih klubova. Magnus igra mnogo blic i rapid šah.

 

– Mislite li da će se Carlsen vratiti “klasičnom šahu”?

Vladislav Artemijev – Čini mi se da se Magnus neće vratiti aktivnim nastupima u „klasičnom šahu“. U najmanju ruku, neće igrati koliko do sada, odnosno šest ili sedam turnira godišnje, pa čak i više. Mislim da će igrati tri-četiri turnira. Iako ove godine ima već četiri turnira: početkom godine igrao je na turniru u Wijk aan Zeeu, sada na Evropskom klupskom kupu, na Qatar Mastersu i predstoji mu ekipno prvenstvo Evrope.

 

Ali, čini mi se, smanjiće svoju aktivnost u "klasičnom šahu" i igrati rapid šah i blic. A u brzopoteznom šahu, mislim da će igrati jako dugo, pokazati dobre rezultate i čak ostati broj jedan. Za pet do sedam godina, definitivno je još sposoban. U "klasičnom" će biti prvi još tri-četiri godine, a onda... Ipak, u klasičnom šahu je potrebna temeljitija priprema. Sada je razvoj šaha takav da postoji velika konkurencija, veoma moćni kompjuteri, velika količina informacija. U poređenju sa onim što je bio prije 15 godina, šah se promijenio. 

– Promenjen je sa koje tačke gledišta? Da li su šahisti postali inventivniji?

Vladislav Artemijev – Čini mi se, naprotiv, da su šahisti postali manje inventivni i da igraju po pripremama. Ali, broj varijanti ​​se povećao, plus priprema je postala teža. Jednostavno morate više učiti i analizirati. Po mom mišljenju, to je minus klasičnog šaha. Čini mi se da će rapid šah i blic doći do izražaja u dogledno vrijeme. Tako Magnus i mnogi drugi mogu osjetiti ovaj trenutak.

 

– Može li Magnusovo odustajanje od „klasičnog šaha” postati poticaj za sve ostale da pređu na rapid šah?

Vladislav Artemijev – U stvari, turniri u rapid šahu su u poslednje dve-tri godine veoma napredovali u pogledu interesovanja i prestiža gledalaca. Takođe je važno da nagradni fondovi nisu inferiorni u odnosu na „klasičan šah“, a ponekad čak i superiorniji. Recimo svjetsko prvenstvo u rapid šahu i blicu.

Oni rutinski okupljaju sve najjače igrače. Tu je i odlična organizacija i veliki nagradni fond, tako da su ovakvi turniri već visoko kotirani. Uzimajući u obzir Magnusovu ličnost, oni postepeno mogu nadmašiti "klasičan šah". Carlsen je veoma poznata medijska figura u šahu. Može privući dodatne sponzore. Dakle, mislim da bi u jednom trenutku zahvaljujući njemu rapid šah mogao postati važniji od „klasičnog šaha“. Možda će se čak i format meča za titulu promijeniti i Carlsen se vrati.

 

– Dakle, mislite li da će na Magnusov zahtjev dodati još blica u meč za titulu?

Vladislav Artemijev – Mislim da će o tome razgovarati s njim. On ne može direktno uticati na pravilnik turnira, ali indirektno, da. Ipak, žele zadržati Magnusa u šahu, i po mogućnosti duže.

 

– Magnus je odbio da igra u šampionskom meču, pa su se Jan Nepomniachtchi i Ding Liren ove godine borili za titulu. Mnogi su našeg velemajstora smatrali favoritom. Šta mu je nedostajalo da pobedi?

Vladislav Artemijev – Prije meča sam lično mislio da su šanse približno jednake, 50 prema 50. Ding Liren je takođe veoma jak velemajstor. Kada je bio na vrhuncu, njegov rejting je bio iznad 2800. To je vrlo visok nivo. Sada, po mom mišljenju, samo Magnus ima veći rejting, ali tada je bila situacija da su trojica šahista, među kojima i Ding Liren, imali takav rejting. Janov najviši nivo bio je nešto niži od nivoa Ding Lirena, tako da sam vjerovao da će, ako je Kinez u dobroj formi, postati ozbiljan protivnik. Jasno je da je Jan takođe bio u savršenoj formi i imao odlične šanse za pobjedu.

Mislim da je to bio jako bolan meč. Posebno njegov kraj. Jan je vodio sa +1, a onda se dogodila 12. partija. Jan je igrao crnim, imao je dobijenu poziciju i bio je vrlo blizu pobjede, bukvalno za jedan ili dva precizna poteza. Gledajući iz ugla profesionalca, trebao je tu partiju dovesti do pobjede. Tome je bilo vrlo blizu. Ali, očigledno, emocije su mu stajale na putu, ili blizina cilja, ili umor. Ili možda kombinacija ovih faktora. Pobjedom u toj 12. partiji Jan bi postao svjetski prvak jer se Ding Liren ne bi vratio sa dvije pobjede. Bilo mi je jako žao Jana u tom trenutku. Ali šta da se radi, ovo je sport, ovo je život.

– Neki tvrde da ovaj meč  nije bio baš šampionski, jer u njmu nije učestvovao Magnus Carlsen. Da li se slažete sa ovim mišljenjem?

Vladislav Artemijev – Djelimično se slažem, djelimično ne. Igralo se za titulu svjetskog šampona. Objektivno, oba sportista nisu kriva što su postali učesnici. Jan se tamo kvalifikovao na sportskim osnovama, osvojio je turnir kandidata, a Ding je imao sreće u kvalifikacijama za meč. Na ovaj ili onaj način, oboje su stekli pravo da tamo igraju. Meč je bio legitiman, ali izgubio u smislu prestiža. Kada Carlsen igra, posebna pažnja je usmjerena na njega. Magnus je skoro uvijek favorit. Međutim, ovaj meč je ipak imao svojih prednosti. Bio je zanimljiv za gledanje. Bilo je jasno da će biti mnogo odlučenih partija, jer su šanse bile približno jednake - 50 prema 50 ili 45 prema 55 za jednu stranu.

– Ding Liren sada retko gde igra, zbog čega dobija mnogo kritika. Da li je moguće da se šampion ovako ponaša i da propušta turnire?

Vladislav Artemijev –Ovo nije normalna situacija. Čovjek je svjetski prvak, ali nije igrao već pet-šest mjeseci. Ovo postavlja pitanja. S druge strane, možda Dingu nešto nije u redu sa zdravljem ili mu je potrebno mnogo vremena da se oporavi. Bilo je jasno da je Liren tokom meča imao poteškoća sa oporavkom i problema sa nervnim sistemom. To je bilo primjetno u prenosu, tokom konferencija za novinare. Ljudi koji su bili na meču kasnije su dijelili razne informacije o njegovom stanju. Nadamo se da će se Ding Liren u jednom trenutku vratiti. Ako ne bude igrao još tri ili četiri mjeseca ili više, to će očigledno ugroziti njegov šampionski status.

 “Varanje nije manje opasno od dopinga”

– I opet o Magnusu Carlsenu. Norvežanin je sklopio mir sa Hansom Niemannom. Kako ste reagovali na ovakav ishod sukoba?

Vladislav Artemijev -Nisam bio mnogo iznenađen što se sve ovako završilo. Imao sam intuitivni osećaj da će ova stvar biti zataškana. Sve se nekako oteglo, dugo su se vodili postupci. Niemann je podnio tužbu za stotine miliona dolara, Magnus se udružio sa Chess.com i Nakamurom, ali nisu imali ozbiljne dokaze. Rekli su samo da je Niemann koristio nagovještaje u onlajn šahu. To je zaista istina, čak je i Hans nekoliko puta govorio o tome. Ovo je složena priča, ali, po mom mišljenju, Hans Niemann može biti pomalo sumnjiv. On je nekonvencionalan momak. U nekom trenutku je imao ozbiljan uspon na rang listi. Međutim, ne bih ga optužio za prevaru, jer nema direktnih dokaza.

 – Kao neko ko je mnogo igrao onlajn, možete li reći da često nailazite na varalice?

Vladislav Artemijev – Igrao sam dosta rapid šah na internetu, posebno prije nekoliko godina. Povremeno sam primao pozive za Carlsenove turneje na najvećoj platformi Chess24. Organizovali su ozbiljnu seriju. I dalje ona postoji, ali na drugom sajtu, iako su sponzori isti, više ili manje. Kada sam igrao na takvim turnirima, gdje su protivnici bili Carlsen i Nakamura, nisam ni sumnjao. Takvi igrači vrlo rijetko koriste nagovještaje. Za to nemaju posebnu motivaciju, jer ako budu uhvaćeni i dokaže se krivica, ozbiljno će narušiti svoj ugled. Nijedna pobjeda neće ovo pokriti. Ali kada sam igrao druge turnire, brojnije i sa manje slavnim šahistima, počeo sam sumnjati. Bilo je partija u kojima su šahisti igrali gotovo besprekorno i osjećalo se da nešto nije u redu. To se dogodilo nekoliko puta. Mada sam siguran da se to nekima češće dešavalo. Očigledno me sreća odvela u drugom pravcu.

– Možemo li reći da je varanje isti problem za šah kao i doping za ostale sportove?

Vladislav Artemijev - Da. U najmanju ruku, varanje nije manje važno od dopinga. Ako je i sam šahista jak, a on nekoliko puta u toku partije koristi ‘nagovještaje kompjutera’, on, zapravo, postaje veliki favorit i lako može dobiti partiju. U partijama su veoma složene pozicije kada ni jaki velemajstori ne mogu da igraju savršeno i tada prave nepreciznosti. Zato je varanje veoma veliki problem. Bilo je slučajeva da su šahisti čak i uhvaćeni, ​​ali su se kasnije izvukli zbog ‘nedostatka dokaza’. Ovo se mora nekako riješiti. Možda je vrijedno komunicirati sa IT stručnjacima ili hakerima koji znaju neke trikove. Ovo je veoma ozbiljan problem koji još nije u potpunosti riješen.

 “Rekli su mi da mi mogu olakšati prelazak”

– Ruska šahovska federacija se preselila u Aziju. Koja vam se federacija više sviđa: evropska ili azijska?

Vladislav Artemijev – Bio sam zahvalan na odluci da pređemo iz evropske u azijsku federaciju, posebno u trenutnoj situaciji. Prvo, sada je jako teško sa pozivima na turnire u Evropi. Drugo, postalo je teže dobiti vizu: vrijeme obrade zahtjeva za vizu se povećalo. Generalno, situacija u svijetu je veoma napeta, tako da ima pozitivnih aspekata u ovom prelasku.

Nisam još imao iskustvo kakvi su nastupi u Aziji, jer još nismo igrali zvanična prvenstva u Aziji. Takmičenja su se održavala samo na nivou dječjeg i omladinskog šaha. Mislim da iduće godine počinju turniri među odraslima. Volio bih da igram na prvenstvu Azije, jer je veoma zanimljivo. Tamo je veoma ozbiljna konkurencija: postoji šahovski bum u Indiji i Uzbekistanu. Mislim da će Kina, koja se polako oporavlja od pandemije, reći svoje. Jasno je da su i dalje trenirali unutar zemlje.

 

– Za velemajstore iz Rusije koji ne žele da se takmiče u Aziji, ostavili su mogućnost – mogli su bez problema da promjene sportsko državljanstvo. Da li ste dobili neku ponudu?

Vladislav Artemijev – Zaista, FIDE je dala pravo na pojednostavljenu promjenu federacije. Za samo nedjelju dana bilo je moguće promijeniti sportsku federaciju. Nisam imao direktne ponude u poslednje vrijeme, iako su mi indirektno rekli da mi mogu doprinijeti prelasku. Shvatio sam da sam povremeno imao takvu priliku, ali mi to nije bilo zanimljivo. Sjećam se da sam još u školi dobio ponudu da se preselim u Ameriku, tamo upišem fakultet i dobijem dobru stipendiju. Nisam želio da mijenjam sportsku federaciju i da se preselim u drugu zemlju. Mnogo volim našu zemlju. Skoro sva moja sjećanja su vezana za Rusiju: ​​ovo je moja domovina, moja porodica, moji prijatelji i drugovi su ovdje, moj razvoj šaha se odvijao ovde pod vođstvom ruskih trenera. Bilo bi mi teško da živim negde drugdje. Mada, možda bi mi eventualno u Emiratima bilo dobro (smijeh). Ovo je lični stav, svako odlučuje koliko mu je gdje prijatno. Mnogo zavisi od okruženja, ličnih procjena, pogleda na svijet. Ne bih nikoga kritikovao, svako ima svoj izbor, ali bih volio da živim u Rusiji.

– Koliko je sada akutan problem odliva sportista iz Rusije?

Vladislav Artemijev – Da budem iskren, ovo je vrlo ozbiljno pitanje. Naša situacija u šahu je zastrašujuća, sa moje tačke gledišta. Odmah mogu navesti imena perspektivnih šahista koji su otišli: Vladimir Fedosejev, Aleksej Sarana, koji je ove godine postao prvak Evrope, Aleksandar Predke, Maksim Čigajev, Anton Demčenko, Aleksandar Motiljev, trener ruske reprezentacije, Kiril Alekseenko, Grigorij Oparin, Aleksandra Kosteniuk . Sve su to jaki šahisti, neki od njih su već poznati, neki veoma perspektivni.

Nadam se da će se ovaj tok promjene federacije zaustaviti. Sada se odliv može smanjiti, jer pravilo pojednostavljene procedure više ne funkcioniše. Možda će se tranzicije potpuno zaustaviti.

  – Ruski sport je već smislio kako da riješi taj problem. Da li ste čuli za ideju „zlatne stotke“?

Vladislav Artemijev - Ne, nisam čuo. To je nešto novo?

– Da, za sada je to na nivou ideje. Poslanici su predložili stvaranje grupe od 100 najboljih sportista Rusije, koji će biti finansijski podržani dok je naš sport u izolaciji.

Vladislav Artemijev – Ideja je prilično neočekivana, ali zanimljiva. Ovo je prvi put da čujem za nju. Pitanje je kako odabrati ovih prvih sto. Recimo da su sportisti približno istog nivoa, ali jedan će ući u ovu stotku, a drugi neće. U ovom slučaju se automatski omalovažavaju dostignuća i zasluge onoga ko nije ušao.

Potrebni su nam neki objektivni kriteriji: rejting ili titule. Možda treba analizirati ukupan broj nastupa tokom godine. Uopšteno govoreći, u ovoj ideji postoji nešto zdravo. Možda će to motivisati sportiste, vodeći sportisti žele da budu među ovih sto. Možda će to nekako promovisati sport u čitavoj zemlji kroz sportiste, kroz majstorske kurseve, kroz rad sa mladima. Barem za sada ne bih kritikovao ovu ideju. Bravo za pronalaženje novih pristupa problemu. Naravno, još ne znamo sve detalje. Sačekaćemo i vidjeti.

 

– Sada svi velemajstori nastupaju u neutralnom statusu. Koliko su vam važni državni simboli na turnirima?

Vladislav Artemijev – Počeću od toga da situacija u kojoj se nalaze naši sportisti nije normalna. Ne bi trebalo da sve druge zemlje igraju pod svojim zastavama, imaju himnu, čuvaju se nacionalne vrijednosti, ali Rusija je svega toga lišena! Ipak, istorijski je sve ovo veoma važno. Možda čak i važnije od samih nastupa. Kada sportista nastupa na visokom nivou, on predstavlja neke vrijednosti. Prvo, on predstavlja zemlju, a drugo, šahovsku školu, na primjer, rusku ili američku. Odmah nastaju asocijacije. A ovdje kao da smo bez roda i plemena... Ovo je vrlo uvredljivo. 

Moramo shvatiti da su se vojni sukobi odvijali čitavo  vrijeme i, nažalost, još uvijek traju širom planete. Ovo je veoma teška situacija. Istovremeno, nijedna zemlja nikada nije bila toliko ugnjetavana kao Rusija. Po mom mišljenju, ovo su dvostruki standardi. Ja lično ne bih volio tako da nastupam, ali mogu razumjeti sportiste koji pristaju na ovo. Ovo posebno važi za sportiste u olimpijskim sportovima. Olimpijske igre imaju svake četiri godine. Neki će imati dvije ili tri Olimpijske igre u karijeri, drugi manje. Žao im je da propuste to sve. Zato  razumijem zašto je jedan broj sportista spreman da se takmiči u neutralnom statusu. U isto vrijeme mogu razumjeti Ministarstvo sporta koje će, uslovno, reći: “Nećemo to finansirati, jer su takvi uslovi besmislica”. Ovo je zaista besmislica.

 

– Evgenij Tomaševski je rekao da zbog neutralnog statusa ne nastupa posebno na međunarodnim turnirima, jer nastup bez zastave nije isti. Pošto ste igrali na Grand Swissu, zar vam ovaj problem nije bio toliko akutan?

Vladislav Artemijev – Formalno, na Grand Swissu se takmičimo pod zastavom FIDE. Naravno, to nije dobro, bolje bi bilo da igramo pod državnom zastavom. Ja sa svoje strane nisam prešao na zastavu FIDE, ova zastava je bila prisutna samo za vrijeme trajanja turnira, dvije sedmice. Ali zbog moje odluke da ne pređem trajno pod  FIDE zastavu, pretrpio sam neke gubitke. Početkom godine nisam mogao da se takmičim na Evropskom prvenstvu, jer sam za učešće na turniru morao da pređem na FIDE zastavu na godinu dana. Ovo je ozbiljan korak. Nisam htio to da uradim. Zapravo, to je bio glavni razlog zašto sam propustio Evropsko prvenstvo, a vjerovatno i Svjetski kup. Ne sviđa mi se ovo; neki ljudi su opušteniji po pitanju neutralnog statusa. Opet, ovo je individualna odluka.

 

– Pretpostavljam da s obzirom da ste nastupali na Grand Swissu nije bilo problema sa dobijanjem vize?

Vladislav Artemijev – Sve je u cjelini proteklo glatko. Mjesec i po čekali smo odluku. Kada je pasoš stigao 20. septembra, postalo je jasno da je viza izdata. Tada sam već počeo da organizujem putovanje: letovi, hotel.

– Gdje još planirate da nastupite ove godine?

Vladislav Artemijev – U decembru će se održati jedan ili dva turnira u brzopoteznom šahu u Moskvi. Neću to još najavljivati, jer turniri još nisu objavljeni. Nešto kasnije će se sve saznati, ali mogu reći da će ovo biti ozbiljni turniri, jer će tu igrati svi jaki šahisti u zemlji. Na kraju godine bih volio da se takmičim i na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blic-u.

 “U Rusiji ima mnogo šahista sa podcijenjenim rejtingom”

– Planiraju uvođenje VAR sistema u šahu. Kako ocjenjujete inovaciju?

Vladislav Artemijev – Teško je reći kako će se VAR koristiti u šahu. Cijenim ovu ideju, zanimljivo je uporediti je sa načinom na koji VAR funkcioniše u fudbalu i hokeju. Inače, bio je jedan čuveni slučaj u šahu gdje bi VAR svakako dobro došao. Levon Aronian je igrao sa Hikaru  Nakamurom. Nakamura je napravio loš potez, pustio figuru, a onda shvatio da je potez bio loš. Pokušao je vratiti figuru na njeno mjesto, ali prema pravilima, ako pustite figuru, potez se smatra odigranim. Postojao je video prenos, pa se pokazalo da je Nakamura napravio grešku. Tako da će sa VAR sistemom biti lakše zaustaviti takve slučajeve, vidjećemo. 

– Mnogi ljudi sada pričaju o devalvaciji šahovskog rejtinga. Kako to utiče na vas kao velemajstora?

Vladislav Artemijev – Zaista, priča se o devalvaciji, a postoji takav problem. Možda je potrebno nekako promijeniti sistem rejtingovanja ili kompetentnije urediti sisteme za izračunavanje određenih koeficijenata. Sada u Aziji, pa čak i u Rusiji, ima mnogo šahista sa vrlo niskim rejtingom, odnosno rejting takvih igrača značajno se razlikuje od njihove stvarne snage. To je obično zbog činjenice da mnogi nemaju priliku otputovati na bilo kakva međunarodna takmičenja ili čak turnire u drugim gradovima. Takvi šahisti po pravilu igraju unutar svog grada, gdje ima sličnih sportista. Rezultat je situacija da velemajstori igraju međusobno, ali rejting ostaje skoro isti. Uglavnom, u Rusiji je teško povećati rejting, a posebno mi je vrlo teško to učiniti u „klasičnom šahu“. Da biste napredovali, morate pokazati jako dobre rezultate i, ako je moguće, igrati u inostranstvu.

 

– Koliko je rejting uopšte važan za šahiste?

Vladislav Artemijev – Ranije, prije par godina, rejting je bio važniji, jer ako ste imali visok rejting, automatski ste dobijali pozive na neke zatvorene turnire u Evropi i Americi. Sada je ovo teže. Zapravo, Jan Nepomniachtchi je jedini koji prima ove pozive, pa čak i tada, čini mi se, ne na sve turnire. A Jan je među svjetskim liderima i kandidat za svjetskog šampiona! Sergej Karjakin ima potpuno drugačiju priču, ali Aleksandar Grischuk, na primjer, ne prima pozive. Tako da sada rejting i nije tako značajna stvar. Mnogo je važnije pobjeđivati ​​na važnim turnirima kako bi se direktno kvalifikovali za turnir kandidata. 

– Aleksandra Gorjačkina je nakon osvajanja Svjetskog kupa rekla da se priprema sama, bez trenera. Koliko je zaista svakom šahisti teško pripremati se sam ili je, naprotiv, lakše?

– Mnogo zavisi od stručnjaka sa kojim radite. Jasno je da ako imate mentora sa velikim iskustvom, onda je ovo ozbiljna pomoć. Naravno, u ovom slučaju je lakše pripremiti se uz mentora. Prvo, možete se konsultovati sa njim tokom takmičenja i tražiti savjet. Ovo će vam uštedjeti snagu i energiju. Drugo, mogu vas dobro pripremiti i precizno, da tako kažem, staviti u dobru poziciju. Ovo može dati veliku prednost u određenim partijama. Naravno, bolje je imati sekundanta ili trenera nego ga nemati. 

“Igrao sam dosta fudbala na amaterskom nivou”

– Imate li hobije?

Vladislav Artemijev – Kao hobi mogu izdvojiti gledanje zanimljivih filmova, uglavnom komedija, drama i filmova o sportu. Povremeno slušam i muziku, uglavnom na ruskom.

 

– Da li se bavite nekim drugim sportom ili se sami bavite njima? Pročitao sam da volite da gledate boks. Sasvim neobičan izbor za šahistu.

Vladislav Artemijev – Kada sam bio dijete i tinejdžer, pažljivo sam pratio boks i gledao mnoge kultne borbe iz prošlosti, uglavnom teške kategorije. Sada to ne pratim tako aktivno, ali se ipak trudim da budem u toku sa glavnim događajima. Uvijek navijam za boksere kao što su Sergej Kovalev, Genadij Golovkin i još neki. Pažljivo pratim i borilačke vještine. Povremeno mogu da gledam važne fudbalske mečeve. Ranije sam igrao dosta fudbal, na amaterskom nivou, ali sada je to prilično rijetko. U poslednje vrijeme više volim plivanje, ako imam protivnika, jako volim tenis i stoni tenis.

 

– Koliko je važno da šahisti održavaju dobru fizičku formu?

Vladislav Artemijev – Dobra fizička kondicija je veoma važna za profesionalne šahiste, jer partija klasičnog šaha može trajati tri do četiri sata, a ponekad i više. Osim toga, turniri obično traju dugo.

– Da li vas bole noge ili leđa od dugog sjedenja na stolici tokom partija?

Vladislav Artemijev – Zavisi od individualnih osobina, trenutno mi je sve manje-više u redu (smije se).

 

– U nedavnom intervjuu rekli ste da biste bili zainteresovani da igrate na Sjevernom polu. Ne tako davno, Jan Nepomniachtchi je posjetio Norilsk i tamo odigrao partiju šaha u rudniku na velikoj dubini. Da li biste se usudili da uradite ovo?

Vladislav Artemijev – Do sada mi nije stigao nijedan takav ili sličan predlog, ali u svakom slučaju bih razmislio! Odvagnuo bih sve rizike i koristi.

https://www.championat.com/other/article-5313262-intervyu-s-chempionom-rossii-po-shahmatam-vladislavom-artemevym-kritika-lizhenya-karlsen-i-klassika-otstranenie-rossii.html

 


Нема коментара:

Постави коментар