Pobjednica FIDE Svjetskog kupa za žene odgovarala je na pitanja Ane Volkove i Eteri Kublašvili
– Aleksandra, čestitam na ovako velikom uspjehu. Vaša karijera poznaje mnogo turnirskih pobjeda - to su nacionalna prvenstva i turniri kandidata. Na prošlom Svjetskom kupu zauzeli ste drugo mjesto. Ovaj put, kakav je osjećaj nakon pobjede, koliko je bilo teško?
Aleksandra Gorjačkina- Hvala. Nokaut takmičenja uglavnom nikad nisu laka. Uglavnom je teško doći do finala. Izgleda mi se da sam do finalnog meča prošla sasvim glatko i sigurno. Tada je počela trema jer još nisam pobijedila u finalu i počeli su problemi.
- Prva tri kruga ste prošli više nego sigurno, bez taj-brejkova. Bijelima- pobjeda, crnima- remi. Recite nam nešto o ovoj fazi: da li ste uspjeli da ‘uhvatite talas’, ili protivnici nisu bili tako teški?
Aleksandra Gorjačkina – Pošto imam visok rejting, na početku igram sa šahistkinjama čiji je rejting prilično nizak. Prva tri kola sam igrala sa ne baš najjačim protivnicama, tako da je generalno bilo moguće postići više poena. Ali minimalni zadatak je bio riješen, i to je bilo dovoljno.
- Ako govorimo o nekim prekretnicama, onda je taj-brejk sa Harikom ispao prilično dug i napet. Je li to bila najteži meč na turniru?
Aleksandra Gorjačkina - Finale je vjerovatno bilo najteže. Harika je dosta jaka protivnica, i bila je motivisana da uđe na turnir kandidata. Pošto sam se tamo već kvalifikovala, vjerovatno bi bilo bolje za nju da ne igra sa mnom. Ali tako je ispalo. Ovo se dešava. U "klasičnom šahu" smo odigrali dva remija prilično izjednačeno, tu nisam imala skoro nikakvih šansi. I u taj-brejku sam dobila prvu partiju crnim figurama - ne kažem da je bilo zasluženo, samo mi je u jednom potezu ostavila figuru. Ali neočekivano sam izgubila drugu partiju bijelim figurama. Pripremila se za partiju, naravno, veoma dobro. Nakon toga sam odlučila da malo stabilizujem situaciju i opet smo napravili dva remija. Onda sam u blic ponovo dobila prvu partiju crnim figurama, a u drugoj sa bijelim, već sam se sabrala i „branila“, znajući šta bi sve moglo biti.
- Finale je ispalo prilično dramatično, nije sve išlo glatko. Recite nam nešto o ovom meču, gdje vaša protivnica nije bio najpoznatija šahistkinja.
Aleksandra Gorjačkina - Da budem iskrena, do finala sam došla u ne baš dobroj formi. Počeli su zdravstveni problemi, i to me je malo uznemirilo, pa sam malo nestabilno igrala. Ali imalasam malo sreće. Drago mi je da sam uspjela završiti turnir sa dobrim rezultatom.
- Ako govorimo o vašim nedavnim velikim uspjesima, onda je ovo drugo mjesto u FIDE Grand Prix seriji i pobjeda ovdje, na Svjetskom prvenstvu. To su različiti formati takmičenja. Na kojim osjećate da je ugodnije igrati?
Aleksandra Gorjačkina -Na onom na kojem pobjeđujem. S vremena na vrijeme mi ne ide.
- A ko vam je pomogao na ovom turniru, ko vas je podržavao? Vidjeli smo vašeg oca, vidjeli smo nekoliko navijača koji su dolazili posebno na vaše partije. Možete li nam reći o vašoj podršci, koliko je ona neophodna i neophodna na ovakvim turnirima?
Aleksandra Gorjačkina - Podrška je bila isključivo moralna - tata i navijači. Naravno, bilo mi je neočekivano da ovde toliko navijaju za mene. Što se tiče trenerske podrške, to je bio izazov, jer mi niko nije pomogao, a nokaut takmičenja su, naravno, jako teška.
-Kako se uopšte nosite s fizičkim umorom? Uostalom, turnir traje skoro mjesec dana, igrate li sa prilično teškim protivnicama, često sa najjačim šahistkinjama na svijetu?
Aleksandra Gorjačkina - Vjerovatno treba da se štedi energija i da se ne igraju taj-brejkovi. Jer, naravno, svi to veoma dobro shvataju. A ako se pravovremeno odmorite, onda se bolje oporavite, i pripremite, i spavate, i oglavnom, onda sve ide lakše. Već sam u jednom od intervjua rekla da u nokaut takmičenjima pokušavam da imitiram Aleksandru Kosteniuk, koja je osvojila i Svjetsko prvenstvo (tada se ovaj turnir tako zvao) i Svjetski kup bez taj-brejkova, ako se dobro sjećam, naravno. To je nivo!
- Kako ste provodili slobodno vrijeme u Bakuu? Da li ste uspjeli prošetati gradom? Kako uglavnom podnosite vrućinu?
Aleksandra Gorjačkina - Na vrućini mi je loše, ne volim je. Ali pošto nisam izlazila prije devet uveče, bilo je prilično podnošljivo. Rutina je bila ista: hodali smo nasipom, ali ništa više.
- Mnogi ljudi primjećuju kako se uvek lijepo oblačite za partije. Da li imate koncept kao što su "srećne" i "nesrećne" stvari?
Aleksandra Gorjačkina – Ne znam, čini mi se da ovo skoro niko ne primećuje. Ekaterina Lahno je poznatija po tome, za mene često kažu da sam uvijek mrzovoljna, ljuta (smijeh).
-Ne znam, nisam vidjela tako nešto, da budem iskrena.
Aleksandra Gorjačkina - Možda sam posle pobjeda malo smekšala (smije se). Što se tiče odjeće, za mene su, generalno, srećne stvari udobne stvari.
– Čitate li neke medije ili društvene mreže tokom turnira?
Aleksandra Gorjačkina – Jako je loše biti jedan od favorita turnira, jer ćete uvek biti loše opisani. Šta god da radite.
Zato ih ne čitam.
Kako se održavate u fizičkoj formi? Bavite li se nekim sportom?
Aleksandra Gorjačkina - Ne, ja sam lijena za to.
– Kako planirate da raspolažete nagradom?
Aleksandra Gorjačkina - Ne bih rekla da je ovo velika nagrada, jer se ovakvi turniri rijetko održavaju. Na primjer, prošle godine sam čak ostala u minusu. Zato, ako se ova nagrada podijeli na mjesece, onda ne izlazi mnogo.
- Nakon ovako dugog takmičenja, šta je za vas najbolji odmor?
Aleksandra Gorjačkina – Samo spavam (smijeh). Toliko se umorim od letenja da ne idem nigde i pokušavam da se odmorim kod kuće.
- Koji Vas predstojeći turniri očekuju? Koji su Vaši ciljevi?
Aleksandra Gorjačkina - Mislim da ću igrati Grand Swiss i na kraju godine - svjetsko prvenstvo u brzopoteznom šahu i blicu. Cilj je da se nastupim najbolje što mogu.
- Hvala puno. Čestitam još jednom. Želim Vam nove pobjede i uspjehe.
Aleksandra Gorjačkina - Hvala.
Fotografije: Stev Bonhage, Anna Shturman / FIDE
Александра Горячкина: Цель – выступать как можно лучше (ruchess.ru)
