piše Johannes Fischer
26.3.2021. – Više od 70 godina film Kazablanka iz 1942. godine je za zaljubljene – i one koji to žele da budu pravi san. Američki institut za film proglasio ga je 2002. najboljom američkom ljubavnom pričom svih vremena, a 2007. trećim najboljim američkim filmom svih vremena. Brojni dijalozi iz Kazablanke postali su dio kulturnog kolektivnog sjećanja. A šah takođe igra malu ulogu u filmu.
Osnova filma je ustvari šah.
Mušku ulogu tumači Humphrey Bogart, koji je postao glumačka ikona u 20. vijeku sa svojim prikazima žilavih likova, često ciničnih koji dosledno slede unutrašnji moralni kodeks. Bogart također prikazuje takav lik u Kazablanci i, u svom prvom pojavljivanju, sjeda za šahovsku tablu.
U Kazablanci Bogart glumi Ricka Blainea, vlasnika američkog Rickovog kafića, popularnog mjesta okupljanja prevaranata, vojnika i bjegunaca. Dok je Rick u potrazi za najboljim potezom, prilazi mu opasan varalica Ugarte (glumi ga Peter Lorre) i traži da mu zadrži dvije tranzitne vize za njega – pretpostavlja se da su tranzitne vize dvojice njemačkih policajaca koji su pronađeni ubijeni, nešto ranije. Film počinje izvještajem o ubistvu dvojice policajaca, ali stvarna radnja započinje pominjanjem tranzitnih viza.
Film je smješten u 1942, usred Drugog svjetskog rata, kada su hiljade ljudi koji bježe od nacista ostali ‘nasukani’ u Kazablanci. Nadaju se da će organizovati dalje putovanja u SAD, ali za to im trebaju vize, a to su one tranzitne vize koje Ugarte smatra toliko dragocjenim. Njemci ih žele da vrate i pronađu ubicu dvojice policajaca, trgovci na crnom tržištu žele da ih prodaju za mnogo novca, dok one izbjeglicama obećavaju slobodu i sigurnost.
Rick skriva tranzitne vize. Kad je Ugarte uhvaćen i ubrzo nakon što umre u policijskom pritvoru, Rick može da odluči šta će da uradi sa vizama. Mogao ih je prodati ili napustiti Kazablanku sa starom ljubavi Ilsom Lund (glumi je Ingrid Bergman) i otići u Sjedinjene Države. Ali stvari nisu baš tako jednostavne.
Jer Ilsa je u Kazablanci sa suprugom, borcem pokreta otpora Victorom Laszlom, kojeg traže Njemci. Rick i Ilsa upoznali su se u Parizu i počeli strasnu vezu jer je Ilsa vjerovala da su njenog muža ubili Njemci. Kada Njemci napadnu Pariz u junu 1940., Rick i Ilsa odluče da zajedno pobjegnu i dogovaraju se da se naveče nađu na stanici i napuste grad. Ali Rick uzalud čeka Ilsu na stanici.
Kako se ispostavilo, Ilsin suprug, za kojeg se smatralo da je mrtav, iznenada se ponovno pojavio, a Ilsa je tada odlučila da napusti Ricka i ostane sa suprugom kako bi podržala otpor protiv Njemaca. U Kazablanci se Rick i Ilsa ponovo se slučajno sreću, a Ilsa se nada da će joj Rick oprostiti i dati tranzitne vize kako bi mogla da pobjegne sa Laszlom.
Ova ljubavna priča, koja ima veze sa povjerenjem, izdajom, istinskom ljubavlju i žrtvovanjem ličnih interesa radi višeg cilja, učinila je Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman jednim od najpoznatijih parova u istoriji filma. Oni koji poznaju film znaju šta Rick na kraju radi s tranzitnim vizama; onima koji nisu gledali film, ovdje nećemo reći kraj.
Ali strasne ljubitelje šaha naravno ne zanimaju samo ljubav, radnja i kraj filma – oni takođe žele da znaju koja je pozicija na tabli u sceni sa Ugarteom i Rickom i da li je u filmu Kasablanca šah prikazan realno.
Na snimku scene, nažalost, nisu jasno vidljive sve crne figure, ali sledeća pozicija je mogla da bude na tabli.
Klasična glavna varijanta francuske
Nakon 1.e4 e6 2.d4 d5 3. Nc3 Nf6 4. e5 Nfd7 5. f4 c5 6. Nf3 Nc6 7. Be3, autor detaljno razmatra varijantu sa 7 … cxd4 8. Nd4 Qb6, kao i planove sa 7 … cxd4 8. Nd4 Bc5 i glavnu varijantu sa 7 … a6 i b5.
Kako izvještava web sajt Stars and Letters, navodno je ova pozicija nastala u dopisnoj šahovskoj partiji koju je Bogart igrao tokom snimanja filma Kasablanka sa Irvingom Kovnerom, bratom zaposlenog u Warner Brothers. Na prvi pogled se ova pozicija doista čini realnom, ali ako pažljivije pogledate, postavljaju se pitanja.
Bijelom nedostaje bjelopoljni lovac, dok crni nema crnopoljnog lovca, što znači da je bijeli morao da zamijeni svog bjelopoljca crnog crnopoljca sa f8 u nekoliko poteza koji su do tada odigrani. Ali kako je to moguće u donekle pristojnoj igri?
Ako se, ipak, lovac bijelog premjesti sa c1 na f1, tada se pojavljuje realna pozicija koja bi mogla nastati, na primjer, nakon 1.e4 e6 2.d4 d5 3.Nc3 Nf6 4.Bg5 Be7 5.e5 Nfd7 6.h4 c5 7.Bxe7 Qxe7 8.Nb5, ako crni sada ignoriše prijetnju 9.Nc7 i igra 8 … 0-0. Ovaj tok poteza ne izgleda sasvim uvjerljivo – upravo zato što je prijetnja 9.Nc7 zapravo prejaka da bi se mogla ignorisati – ali ako je lovac ustvari na c1, a ne na f1, kao što se vidi u filmu, onda je vrlo teško vidjeti kako je pozicija na snimku mogla nastati na tabli. Međutim, sasvim je zamislivo da su lovci zamijenjeni prilikom snimanja scene.
Naravno, može se postaviti i pitanje koliko je ovaj detalj važan u filmu koji se temelji na toliko drugih iluzija. Recimo, Kasablanka, naravno, nije snimana u Kazablanci, već u holivudskim studijima, pa čak i tokom pjesme ‘As Time Goes By’, jedne od najpoznatijih pjesama u istoriji filma, nije sve bilo onako kako se čini.
U filmu pjesmu pjeva pijanista Sam, kojeg predstavlja glumac i bubnjar Dooley Wilson. Čini se da se Wilson sam sebe prati na klaviru kada pjeva pjesmu, ali kako su to istoričari filma otkrili u mukotrpnom istraživanju, a uz pomoć muzičkog forenzičara, glumac sjedi samo za klavirom. Pjesmu je zapravo pjevao neko drugi, naime muzičar Jean Plummer. Plummer je u studiju snimio svoju verziju filma „Kako vrijeme prolazi“, a ovaj snimak je kasnije umetnut u film.
Za Wilsona, čovjeka za klavirom, njegov nastup u Kazablanci bio je sretan događaj. Film mu je omogućio brojne druge uloge i, neko vrijeme je dobijao 5000 pisama obožavalaca nedjeljno. Da li bi obožavaoci bili toliko oduševljeni da su znali da Wilson sam ne svira klavir?
Pa čak i ako šahovska scena nije u potpunosti realna, ona ima veliki značaj u filmu jer nam pomaže da razumijemo Rickovu ličnost. Na primjer, činjenica da analizira šahovske partije u svom prepunom kafiću upućuje na činjenicu da nije samo pametan i osoba koja strateški razmišlja, već i samotnjak koji voli sam da rješava probleme.
Takođe je otkriveno da je pozicija na table nastala iz francuske odbrane i Rick je analizira iz perspektive crnog. Rick se u šahu priklonio Francuzima, pa ako želite, možete vidjeti suptilan nagovještaj onoga što se događa u ostatku filma, u kojem Rick, koji je zapravo želio izbjeći političke sporove, na kraju podržava Francuze protiv Njemaca. Šahovska scena u Kazablanci ima prikladan dramaturški značaj i istovremeno je pametan omaž šahu ugrađenom u film. Scenu je inspisao Humphrey Bogart, koji je i sam bio strastveni šahist.
